Ako ste ikada pomislili da naučite Reiki, prije nego što se odlučite na taj važan korak, dobro promislite o tome tko će stajati uz vas na tom predivnom putovanju, odnosno koga čete izabrati za svog Reiki učitelja. Možda će ovo nekome zasmetati i unaprijed se ispričavam ali čvrsto vjerujem da je izabrati svog Reiki učitelja daleko važnije nego sama inicijacija.
Inicirati vas može svatko tko je Reiki majstor–učitelj, ali samo pravi učitelj može vas naučiti onome što se ne nalazi u knjigama, što nećete pronaći na internetu. Danas je o reikiju dostupno toliko informacija da mnogi pomisle kako skoro sve mogu naučiti sami.
Kažem : “skoro sve”.
Jer ono najvažnije, ono što se uči srcem, prisutnošću, energijom i primjerom, to se uči uz učitelja.
Ja sam, mogu reći, imala veliku sreću. U fazi života nakon covida, brat mi je spomenuo učitelja Danijela Salijevića. Javila sam mu se i to je bilo to. Danas, gotovo četiri godine kasnije, sa sigurnošću mogu reći: ne bih bila ovdje gdje jesam da nije bilo prisutnosti mog učitelja. Danijel je za sve nas više od učitelja. Ali ako govorim iz mog osobnog iskustva on je netko tko mi je znao biti podrška onda kada je trebalo a i tišina onda kada je bilo važno da sama pronađem odgovor.
Ne znam “na kojem sam levelu”, kako se to često kaže, ali znam da sam daleko od mjesta na kojem sam bila i to je ono što se računa.
Ne pišem ovo da bih hvalila svog učitelja. Pišem ovo da bih naglasila koliko je važno imati pravog učitelja na svom Reiki putu. Jer moj put nije bio lagan, bio je to put pun uspona i padova, sumnji, borbi i ponovnih početaka. I da, bilo je trenutaka kad sam htjela odustati. Nažalost i odustajala sam.
Od reikija. Od sebe.
Bilo je jutara kada bih se probudila teška, umorna, bezvoljna. Kad bih mislila: “Ne mogu više.” Kad bih bila ljuta na sebe, na druge, čak i na Reiki. U meni bi neki glas vrištao: “Radi praksu!” “ Radi tretman“
A ja neću, pa neću. Zašto bih, kad “ne pomaže”?
Uzimam telefon jer mi je lakše skrolati po netu, nego raditi tretman…
I baš tada, na ekranu iskrsne objava mog učitelja:
“ Odustati zbog nestrpljivosti znači kroz život nositi sumnju nije li samo još malo trebalo pričekati..”
Osjetim sram. Zastanem.
Pomislim je li ovo meni upućeno?
Tada pustim Reiki Music Inner For Reiki muziku koju je učitelj Danijel programirao reiki programom kako bi se pojačala snaga i rezultati našeg reiki tretmana. Ostavim mobitel i samo radim tretman. Kroz tretman razne misli prolaze glavom, smjenjuju se emocije jedna za drugom: tuga, sumnja, bol. Ali na kraju ostaje ono najvažnije mir i zahvalnost jer je učitelj “progovorio” baš onda kad mi je trebalo.
Nažalost, takvih “epizoda” bilo je više nego što bih htjela priznati.
Ali svaki put, baš svaki put, stigao bi znak.
Objava, rečenica, video. Nešto što bi me podsjetilo da učitelj nikada nije daleko. Da je prisutan. I da me, nenametljivo, gura da se vratim na svoj put, put Reikija..
Jedna od tih objava je bila: “Za koga Reiki nije.”
Taj naslov me pogodio pravo u srce. Pomislila sam “Bože, pa ja sam kandidat za ovu skupinu.” Bolilo me u srcu, u duši, u glavi, u cijelom tijelu.
Jer Reiki jest za svakoga ali nije za lijene, za one koji traže instant rješenja, koji odustaju kad ne ide, koji zaborave vjerovati.
Tada sam shvatila koliko sam puta zaboravila ono najvažnije:
povjerenje u Reiki, u proces i u svog učitelja.
Učitelj Danijel često je govorio o AHA momentu, onom tihom, ali snažnom trenutku kada se sve posloži. Kada shvatimo da problem nikada nije bio tamo gdje smo mislili da jest.
I iskreno, vjerujem da sam upravo ovom objavom došla do svog AHA momenta.
Danas, dok ovo pišem, sjećam se svojih tretmana unazad ove 3 godine, svih onih trenutaka kad sam mislila da se ništa ne mijenja i vidim da je svaka moja namjera, svaka moja praksa, svaki tretman, svaka molitva, pronašla svoj put.
Problem nikad nije bio u reikiju. Bio je u meni. U mom strpljenju, povjerenju, očekivanjima. Koliko sam puta u razgovoru sa drugima, u svojim postovima govorila:
“Reiki nije čarobni štapić.”
A sama sam to zaboravila primijeniti. Zaboravila sam da se ništa ne mijenja preko noći ni bolest, ni odnosi, ni financije, ni srce. Sve je proces.
A proces traži vrijeme.
I da se vratim na početak i podsjetim vas zašto je nastao ovaj post. Dragi moji reiki je predivan alat koji mijenja život, polako, ali sigurno. Donosi svjetlo tamo gdje je bila tama, mir tamo gdje je bio nemir, zdravlje tamo gdje je bila bolest i ljubav tamo gdje je bila zaboravljena.
Ali Reiki treba živjeti, ne samo znati.
Treba imati povjerenje i ustrajati čak i onda kada se čini da se ništa ne događa. I baš sada, kada osjećam da sam došla do svog AHA momenta, još jasnije vidim koliko je važno koga birate da vas vodi.
Birajte učitelja koji vas neće „samo inicirati“, nego voditi. Koji će vas znati podržati kada padnete, ali vas i pustiti kada je vrijeme da sami hodate. Koji će vam pružiti onu nevidljivu ruku kada se izgubite i reći vam baš ono što trebate čuti.
Jer učitelj nije onaj koji vas uči Reikiju,
učitelj je onaj koji vas podsjeti da je svjetlost već u vama.
I za kraj, još jedan učiteljev citat koji mi se posebno sviđa:
“ Duhovnost je poput peći. Ubacite li previše odjednom, plamen će se mučiti i ugasiti će se. Budite strpljivi i vjerujte svom učitelju. On zna mjeru ogrijeva kojeg možete prodisati….”
Hvala ti, učitelju Danijele, što nas učiš ne samo reikiju nego i životu.
Zahvalna sam na svakom trenutku, svakoj lekciji i svakom povratku sebi.
S ljubavlju i poštovanjem,
Svjetlana
Draga Svijetlana, prekrasan tekst i sve je tako s našim Uciteljem Danijelom. Stalna podrška, toplina a prije svega veliko znanje i topla osoba. Osobno sam dugo čekala da baš Danijel iskoči sa svojim yutubom, kad sam bila već u lošoj situaciji, krenula sam plaho, gledajući cijelu godinu objave i krenula na Jutarnja podsjećanja i zahvalu i od tada se sve posložilo.
Istina nista nije brzo kad si zaglibio ali polako pa sigurno do cilja.
Sretna sam i zahvalna baš kao i Vi Svjetlana.
Draga Sanja 🤍
Hvala ti što si podijelila svoje iskustvo i ove lijepe riječi. Baš je lijepo čitati ovakva svjedočanstva i osjetiti koliko se put polako, ali sigurno posloži kada mu vjerujemo. Zahvalna sam na ovoj energiji koju si donijela u komentar.
Draga Svjetlana, to si tako toplo i iskreno napisala. Da li bi te začudilo kada bih ti rekla da mogu potpisati svaku tvoju riječ jer je osjećam i razumijem?
Ima jedna japanska izreka, koja je meni vrlo draga. Ona glasi:
“Ako si u oku učitelja, onda si pod velom blagoslova.”
To je za mene naš učitelj Danijel.
Voli te Vera.
Draga moja Vera 🤍
Hvala ti od srca na ovim riječima, baš su me dotaknule. Predivno si to rekla i ta izreka nosi tako duboku istinu. Lijepo je znati da se prepoznajemo u istom osjećaju i istom povjerenju.
Hvala ti na ovoj toplini i ljubavi
Grlim te.